مكتبة الغازي خسرو بك في سراييفو — الصفحة ٥٩٦

DOPUNE I ISPRAVCI Strana 11, u petom redu, poslije imena pisca dodati: Opširniji opis ovog djela vidi u Rieu, 115". Na istoj strani, umjesto posljednje rečenice dodati: U rukopisu se nalaze mnogi crteži i tabele u bojama, a odnose. se na pojedina pitanja o kojima se govori u djelu. Na naslovnoj stranici nalazi se bilješka u kojoj se kaže da vlasnik Džinozade zavješta ovaj rukopis svojoj djeci. Ispod bilješke je mali okrugli pečat zavještača (Mehmed Baki, 1226/1811). Iznad bilješke nalazi se drugi krupniji pečat u kom piše: vakuf Džinozade Abdul- baki-efendi, 1284/1867. (To je, vjerovatno, pečat posljednjeg vlasnika iz porodice Džino, koji je rukopis predao u Šehdi-efendinu biblio- teku). Iznad ovog drugog pečata nalazi se pečat Sehdi-efendine biblioteke. Tu je sa strane i noviji pečat Gazi Husrevbegove bi- blioteke. Rukopis potiče iz druge polovine XVIII stoljeća. Str. 43, br. 78, poslije treće rečenice dodati: Ovi redovi uvučeni su s obje strane, dok su tulutom pisani redovi ispisani preko cijele stranice. Džuzovi pripadaju jednom veoma lijepo pisanom kompletu koji nam se, na žalost, nije sačuvao. Str. 43, br. 79, mjesto: Džuz 8, treba: Fragment s kraja 6. i po- četka 7. džuza iz nekog mushafa. Str. 56, br. 58, u prvom pasusu prije posljednje rečenice dodati: Na nekoliko mjesta, naročito pri kraju, besmela je napisana na po- seban način, tako da predstavlja ornament u obliku mušebka, što je učinjeno jednim potezom pera. Na kraju se nalaze stihovi na tur- skom jeziku o završetku prepisa. Str. 62, redak 2, poslije riječi, dodati: 9. Na kraju opisa istog rukopisa dodati: Povez rukopisa kasnije je popravljen. Rukopis potiče iz XV ili XVI stoljeća. Iz biblioteke Fejzije medrese. Str. 62, br. 113, t. 1, poslije datuma piščeve smrti dodati: Pisac je poznat pod nadimkom Ibn al-Ġazari (v. prvi stih njegove al-Mu-- 554
الجزء 1 — ص ٥٩٤

النص مستخرج آليًّا من صور الكتاب، وقد يقع فيه خطأ.